e07

USS JOWSTON S01E07

by Denis Mustafi   

USS Jowston

Borba je bila završena. Dominijska flota uz nevjerojatan obrat uništena, no situacija ipak nije bila toliko svijetla za posadu Jowstona. Iako je Breenovsko prigušno oružje onesposobilo većinu Dominijskih brodova a klingonski brod Toh’Kaht dokraja neutralizirao prijetnju, nuspojava preopterečenja Breenskog oružja je bila potpuni gubitak sve energije na Jowstonu. Svi brodski sustavi su bili potpuno ugašeni. U takvoj situaciji glavni prioritet je bio uspostaviti kontakt s strojarnicom s obzirom da je i klimatizacijski uređaj bio isključen na razini cijelog broda. Znajući da je u takvim situacijama važno što prije uspostaviti kontrolu nad brodom kapetan Mar’Rela naredi Endilevu da ode do strojarnice i pokuša ponovo uspostaviti ključnu komunikaciju između strojarnice i mosta. No s obzirom kako turboliftovi i pokretna vrata nisu radila zbog neprisutnosti energije jedini mogući pristup do strojarnije je bio pomoću Jefferievih cijevi (Jefferies tube) koje su rasprostranjene po svim brodovima Zvijezdane flote. Prolazeći kroz cijevi Endilevu je cijelo vrijeme razmišljao kako je borba prošla. Dali je Toh’Kaht preživio napad? Što se dogodilo s Dominijskim brodovima? Koliko ih je još ostalo? Dali će ići dovršiti posao sad kad su potpuno bespomoćni? Znao je da neće dobiti odgovor na ta pitanja ako strojari ne uspiju vratiti brodsku energiju. Slijedećih 15 minuta se Endilev probijao do strojarnice. Kad je napokon došao do strojarnice vidio je da je situacija mnogo gora nego što je zamislio. Zbog prekida energije warp jezgra više nije mogla razgrađivat materiju i antimateriju, te ako se uskoro ne vrati energija na brodu, s vremenom će neizbježno doći do eksplozije.
Odmah čim je ušao u strojarnicu pokušao je pronaći poručnika Kossa. No iako su svi članovi strojarskog tima bili prisutni i zauzeti s pokušavanjem spašavanja broda, samog Kossa Endilev nigdje nije mogao vidjeti. Prva pomisao mu je bila da se Kossu nešto dogodilo, i nažalost Endilevova zabrinutost je bila opravdana. Nakon par pogleda po kaotičnoj strojarnici ubrzo je vidio dvojicu pomoćnika doktora Mettusa kako pokušavaju spasiti život Vulkanskom šefu stroja. Čim je to vidio odmah se zatrčao do ozljeđenog Vulkanca i istog trena zapitao dvojicu medicinskih tehničara što se dogodilo. S obzirom da su medicinski tehničari bili toliko zauzeti pokušavajući poručnika Kossa održavati živim samo najosnovnijim medicinskim instrumentima nisu dali nikakav odgovor. No tad je Endilevu prišao član Kossovog tima, mladi zastavnik jedva u dvadesetim godinama i iscrpljenim glasom se obratio Endilevu:

“Plazmeni udar, gospodine! Od prijašnje borbe! Kako smo iskoristili Breenovsko oružje istog trena je jednostavno sve pregorilo. Poručnik Koss je jedva uspio spriječiti proboj warp jezgre.”

“Što je s brodskom energijom?! Kad ćete moći uspostavit brodske sustave?!” povišenim glasom upita Endilev mladog zastavnika.

“U tome je problem gospodine! Nemožemo ništa učiniti! Sva brodska energija je potpuno iscrpljena! Potpuno smo bespomoćni osim ako ne pronađemo neki vanjski izvor energije kako bi smo nadopunili čelije!”

“Prokletstvo! Pokušaj ako ništa barem pomoću trikordera i ostalih uređaja koji imaju samostalan izvor energije prespojiti na brodsku komunikaciju! Moramo upozoriti ostatak posade i najaviti evakuaciju broda!

“Da gospodine! Učinit ćemo sve što možemo!”

No tog trenutka se cijeli brod na trenutak zatrese i čudan zvuk se počne čuti po cijelom brodu.

“Što se sad dovraga događa!” Endilev postavi pitanje opčenito ne obračajući se nikome zasebno.

“Dali je to vučna zraka?” mladi zastavnik odgovori nesigurno.

“Ali tko bi to mogao biti? Nadam se da su Klingonci.” ubaci se Endilev.

“Gospodine! Počinjemo dobivati energiju! Netko nam prebacuje dio svoje brodske energije! Brodski sustavi se počinju paliti!”

“Čim se uspostavi komunikacija uspostavite vezu s mostom!” istog trena zapovjedi Endilev. 

“Upravo nam se vratila globalna komunikacija! Možete uspostavit vezu s mostom!”

“Natporučnik Shran zove most. Kapetane Mar’Rela dali me čujete?”

“Čujemo vas natporučniče! Kakva je situacija u strojarnici? Ima li ozljeđenih?”

“Poručnik Koss je kritično ozljeđen i upravo ga prebacuju u bolnički odjel. Nema drugih ozljeđenih. Što se tiče brodskih sustava upravo se uspostavljaju svi brodski sustavi zahvaljujući prijenosom energije.
Dali su za to Klingonci zaslužni kapetane?”

“Jesu natporučniče, i cijela Dominijska flota je poražena”, Mar’Rela to dodatno kaže kao da je znao da bi to bilo Endilevovo slijedeće pitanje. “No natporučniče i dalje imamo problem. Dođite u sobu za sastanke što je prije moguće kako bi smo dogovorili slijedeće poteze. Zapovjednik Zingales i Klingonci nam donose nove vijesti, i nažalost ne tako dobre.”

“Razumijem kapetane. Natporučnik Shran se odjavljuje.”

Nakon što je razgovor završio Endilev se uputio prema mostu. Čim je izađao iz strojarnice tek je tad vidio prave razmjere štete od nedavne borbe s Dominijskom flotom. Posvuda razbacani uništeni plazmeni vodovi, časnici raznih odjela ranjeni ležali su na hodnicima i medicinsko osoblje pored njih koje je davalo sve od sebe da im pomogne. No scena koja je najviše pogodila Endileva je bila vidjevši beživotno tijelo mlade Bajoranske časnice Endilevovog odjela osiguranja koje je lebdilo iza zaštitnog polja u hodniku gdje je bio probijen trup broda. Zajedno s Alexanderom Monroom, Lenaris Leeta je bila Endilevova najbolja prijateljica na brodu. Da situacija bude još groznija Leeta je bila u zadnjem, petom mjesecu trudnoće i bilo je samo pitanje dana kad je trebala roditi. Tog trenutka Endilev se sjeti riječi kapetana Mar’Rele prije bitke s Dominijem. Dali je tad kapetan bio u pravu kad je rekao da ostave Klingonski brod samog i da se provuku u Alpha kvadrant? Dali je cijela posada na mostu reagirala ne razborito, previše emocionalno i neprofesionalno? S obzirom na njihovu sadašnju situaciju u kojoj se nalaze, gdje im brod jedva funkcionira, gdje je koliko članova posade ozljeđeno ili možda čak i poginulo, gdje postoji mogućnost da se više ne uspiju vratit u Alpha kvadrant i upozorit Federaciju, Endilev počne shvaćati da je odluka kapetana Mar’Rele možda ipak bila ispravnija.
Prije nego što je nastavio ići prema mostu, Endilev je po zadnji put pogledao mrtvo tijelo svoje prijateljice, te kroz vidljiv osjećaj krivice u glasu joj se po zadnji put obrati:

“Moja nepromišljenost te je stajala života. Nadam se jedino da ćeš mi jednog dana moći oprostiti, te da ćeš zajedno s svojim dijeteom živjeti sretan vječni život s prorocima.” Nakon tih izgovorenih riječi Endilev se lagano naklonio, tako ostao par sekundi te onda nastavio ići prema mostu.
U roku od 5 minuta Endilev je napokon stigao do mosta i sobe za sastanke.
Kad je ušao u sobu tamo su se već svi viši časnici Jowstona nalazili, a s njima je još bio i prvi časnik Klingonskog broda Toh’Kaht, zapovjednik Kalim. Među svima prisutnima u sobi se dalo izčitat loša volja i zabrinutost. No onda šutnju prekine kapetan Mar’Rela i počne govoriti.

“Izgleda da smo sad svi prisutni. Ako nitko nema ništa protiv mogli bi smo sad započeti sastanak.”

“Dobro i o čemu je ovdje riječ”, otvoreno upita ferengijski časnik Krax. “Što bi smo sad trebali raditi?”

“Idemo lijepo korak po korak, gospodine Krax”. odgovori mu Vulkanski kapetan pa nastavi. “Naime Zapovjednici Zingales i Kalim nam imaju neke važne vijesti prvo za reći.”

“Dobro, pa recite onda.” kaže Endilev nestrpljivo. “Čemu toliko ustručavanje?”

“Kapetan Tel’Peh je mrtav.” odmah kaže zapovjednik Kalim.

“Molim?! Kako se to dogodilo?!!” odmah upita Kurak pokušavajući sakriti svoje emocije.

“Mjenjolik.” kratko odgovori Zingales.

“Mjenjolik?!” šokirano ponovi Kurak. “Ne valjda isti onaj kojeg smo sreli na Dominijskoj krstarici?!”

“Da upravo taj”, ljutito odgovori zapovjednik Kalim istovremeno udarivši šakom u stol te nastavi pričati.
“Izgleda da se ta kukavica od mjenjolika skrivala na našem brodu cijelo ovo vrijeme!!! Ne znamo točno kako je i kad štetočina ubio kapetana no pretpostavljamo da je nedugo nakon što se zapovjednik Zingales teleportirao na naš brod.”

“Što bi moglo objasnit zašto je vaš brod tako iznenada promjenio plan i odvojio se od nas.” mudro zaključi Mar’Rela.

“Da”, ubaci se u razgovor Zingales. “Svima nam je bilo sumnjivo što je kapetan Tel’Peh nakon toga naglo promjenio naredbu i zapovjedio nam da promjenimo kurs.”

“No svejedno smo ga bezpogovorno poslušali!” s gađenjem nadoda Kalim.

“Što se dogodilo s mjenjolikom?!! Nemojte mi reći da je ponovo pobjegao!” s gorčinom u glasu upita Kurak jedva više suzdržavajući svoje emocije.

“Ubili smo ga.” odgovori Kalim. “Nakon što nas je mjenjolik preobražen u kapetana odveo do generatora crvotočine istog trena je sabotirao naš uređaj za skrivanje, tako da smo bili prisiljeni ući u borbu s Dominijskim brodovima. Tad smo ga ubili.”

“ĐUBRE, TARGOVO GOVNO!!!” Kurak napokon izgubi kontrolu i počne nekontrolirano psovati na Klingonskom
“Kako je mogao dozvoliti da ga taj mjenjolik toliko osramoti i da na tako nečastan način izgubi život!”

Nakon tog ispada nitko ništa nije rekao. Nitko nije imao prave riječi koje bi mogle smiriti klingonsku časnicu. Naposljetku upravo je saznala da je ostala bez muža, tako da joj nitko nije mogao zamjeriti. No tad je Kurak shvatila da se više nije mogla kontrolirat pa se na trenutak sabere te obrati kapetanu Jowstona, Mar’Reli:

“Oprostite kapetane na mojem ispadu ali ne mogu više ostati ovdje. Mogu li otići s ovog sastanka?”

Kapetan Mar’Rela nije ništa rekao, nego je jednostavno licem dao gestu da je slobodna.

Sekundu kasnije Kurak se bez riječi digla s svoje stolice i polagano izašla iz sobe za sastanke.
Par trenutaka kasnije zavladala je tišina no ubrzo zatim kapetan Mar’Rela nastavi sastanak.

“Gospodo, unatoč tragediji kroz koju sad svi prolazimo mislim da nam je dužnost i obveza da ostanemo profesionalni i da nastavljamo raditi prema ostvarenju našeg prvotnog cilja. Dosadašnje žrtve ne smiju postat uzaludne.”

Svi ostali prisutni u sobi nisu ništa rekli već su samo pozitivno gestikulirali da se slažu s vulkanskim kapetanom.

“Dobro onda.” Vulkanski kapetan nastavi. “Doktore Mettus, koliki je broj ranjenih i žrtava u zadnjem napadu?”

“Po zadnjem izvješću imamo trideset ranjenih članova posade, od čega ih je dvadesetak lakše ranjenih a desetak s težim tjelesnim ozljedama, među kojima je i poručnik Koss.”

“A smrtnih slučajeva?” ponovo upita Vulkanski kapetan.

“Po sadašnjim brojkama, petero članova posade. odgovori doktor Mettus žaleći.

“Šestero.” ispravi ga Endilev tihim glasom.

“Natporučniče?” obrati mu se Mar’Rela tražeći objašnjenje.

“Lenaris Leeta”. Endilev jedva odgovori. Jedna od članova osiguranja koja je u mojem odjelu. Pronašao sam njezino tijelo taman ispred njezine kabine na trećoj palubi.”

“Lenaris Leeta?” doktor Mettus upita zaprepašteno. “Koliko se sjećam ona je bila u zadnjem stadiju trudnoće. Za koji dan je trebala roditi zdravu curicu.”

“Da, tako je doktore… u pravu ste.” odgovori Endilev potišteno.

Tog trenutka kad je doktor Mettus čuo Endilevovu potvrdu na trenutak se smrznuo no čim se sabrao brzo se obratio kapetanu Mar’Reli.

“Kapetane uz vaše dopuštenje morao bi na trenutak privatno porazgovarati s natporučnikom Shranom.”

“Doktore, upravo smo usred sastanka. Zar to ne može pričekati dok ne završimo?”

“Bojim se da ne, kapetane.” odgovori doktor Mettus.

Kad je to čuo Endilevova prva reakcija je bila zbunjenost, jer nije mogao dokučiti što je to bilo toliko hitno da ne može pričekati do kraja sastanka. No prije nego što je uspio išta sam reći kapetan je već dao odobrenje doktoru tako da Endilev nije imao izbora nego izaći van s sastanka s doktorom Mettusom.
Odmah čim su izašli iz sobe za sastanke Endilev upita Mettusa:

“Dobro doktore, u čemu je ovdje stvar? Što je tako bitno da nismo mogli pričekati do kraja sastanka?” upita Endilev zbunjeno.

Doktor Mettus poprimi izraz lica kao da se dvoumi reći slijedeće:

“Natporučniče Shran, Endilev, ne postoji drugačiji način osim da vas izravno pitam. Dali ste vi ikad bili u seksualnoj vezi s Lenaris Leetom?”

“Molim?!!” Endilev poprimi iznenađen i ujedno posramljen izraz lica. “Odkud sad s takvim pitanjima doktore?”

“Molim te odgovori na pitanje Endilev.”

“Da jesam, bili smo zajedno u vezi. Ali to je bilo davno, do prije već skoro godinu dana. Odavno smo od tad već prekinuli.” Endilev malo zastane no onda shvativši što je doktor Mettus želi reći se sav uzbudi:
“Čekajte doktore! Ne mislite valjda da…” Endilev zastane neusudivši se dovršiti rečenicu.

“Nažalost Endilev, mislim baš na to. Dijete Lenaris Leete je bilo i vaše dijete….”

“Molim! Kako je to moguće? Mi nismo već godinu dana bili u vezi. Leeta mi nikad nebi tajila takvo što!! Morate biti u krivu! Jednostavno morate!” Endilev to kaže gotovo na rubu suza.

“Žao mi je Endilev, ali nije pogreška. To je vaše dijete. Genetskim testiranjem koje sam tjekom redovitih pregleda obavljao se jasno vidjelo da dijete ima jednu 1/3 andorijanskih, 1/3 anearskih i 1/3 Bajoranskih gena. Kad sam joj to spomenuo gospođica Lenaris me je izričito zamolila da vam to ne kažem. Zbog doktor-pacijent povjerenja jednostavno vam nisam smio to reći…. Oprostite mi.” doktor Mettus to sve kaže ne usudivši se Endileva pogledati u lice. 

Dugo vremena Endilev ništa nije rekao. Samo je nastavio mirno stajati pored doktora Mettusa zatvorenih očiju. Iako je izgledao mirno u njemu su kuhale emocije. Kad je to vidio doktor Mettus nije znao kako reagirati no ipak skupio je hrabrosti, primio je Endileva za rame te mu se obrati:

“Endilev, dali si dobro?”

Doktor svejedno ne dobije nikakav odgovor. I taman kad ga je odlučio ostaviti na miru Endilev se pomakne, otvori oči i iznenadno udari doktora Mettusa šakom u glavu. Tog trenutka ostali časnici na mostu odluče spriječiti Endileva no doktor Mettus ih zaustavi.

“Kako?!! Kako ste to mogli učiniti?!! Zašto ste mi sve to tajili?? Zašto mi je Leeta cijelo vrijeme to tajila?!
Zahtjevam da mi netko kaže zašto!!!” Endilev to histerično počne pitati više ne suzdžavajući emocije.

Doktor Mettus na to ništa ne kaže već samo zagrli Endileva pričekajući da sve to prihvati.
Trenutak kasnije nakon što se Endilev smirio odmakne se od doktora Mettusa te mu se ispriča za to što ga je napao i što je tako burno reagirao. Doktor Mettus je bez problema prihvatio ispriku i preporučio Endilevu da si uzme neko vrijeme slobodno, a da će on kapetanu i ostalima objasniti trenutnu situaciju.
Nakon toga doktor Mettus se vratio nazad u sobu za sastanke, dok je Endilev ostao sam na mostu.
Slijedeće što je napravio je bilo da je zatražio kompjutor lokaciju kormilarke Kurak. Jer ako bi netko mogao razumjeti kroz što mu trenutno prolazi po glavi onda je to ona. 
Nakon što mu je kompjutor rekao lokaciju, Endilev je odmah ušao u sad već popravljen turbolift i naredio kompjutoru da ga odvede da 6. palubu gdje se nalazio holodeck broj 2. Dok je došao do holodecka do tad se Endilev uspio malo smiriti, no svejedno je odlučio popričati s Klingonkom s obzirom da je i ona sama nedavno čula uznemirujuću vijest. Srećom kad je došao do vrata Holodecka program nije bio zaštičen privatnom oznakom, tako da je bilo tko mogao ući u holodeck. Usavši u holodeck Endilev je odmah prepoznao program koji se trenutno odigrava. Bio je to Kri’stak vulkan, mjesto gdje je po klingonskoj legendi Kahless iskovao prvi bat’leth. Hodavši po vrhu ogromnog aktivnog vulkana Endilevu nije puno trebalo da primjeti Kurak. Klingonska kormilarka Jowstona je nepomično stajala iznad užarenog jezera magme koja je svako malo iskakivala iz dubine utrobe vulkana ali nedovoljno visoko kako bi se razlila po površini. Čim joj se Endilev približio odmah joj se obratio:

“Dovoljno vruće? Vulkanski dim, vrući zrak i silovitost magme na neki čudan način odlično pomaže da se opustiš, zaboraviš na svoje probleme… iako ja osobno više preferiram mirnoću ledenih pustopoljina Andorie.”

Kurak prvotno ništa ne kaže već samo u tišini nastavi gledat u utrobu vulkana. Endilev nije pokušavao forsirati komunikaciju već samo priđe Klingonki i pridruži joj se gledanju uzburkane magme. Nakon par minuta tišine Klingonka iznenada se obrati Endilevu:

“Znaš, upravo na ovom mjestu, na vrhu ovog vulkana me je Tel’Peh zaprosio.”

Endilev ništa ne kaže na to već mirno nastavi gledati u utrobu živog vulkana.

“Za ritualnu borbu je nekako uspio nabaviti izravnu repliku originalnog bat’letha kojeg je sam Kahless skovao upravo na ovom mjestu. Borba je bila veličanstvena. Svaka Klingonka bi mogla biti ponosna. Upravo na ovom mjestu su se naša srca spojila u jedno. A sad on je nečasno umro, i ne postoji nikakav način da vratim njegovu čast, a njegova duša će vječno biti mučena u Gre’thoru!!!” nakon što je to zadnje izgovorila u ljutni baci poveći kamen u utrobu vulkana.

“Ne znam puno o klingonskoj religiji no ako je tvoj muž bio upola častan i plemenit kao Klingonka koja stoji pored mene onda ga sigurno ništa drugo nije čekalo osim Sto-vo-kora. U to mogu biti siguran!
A ako želiš pričati o sramoti upravo sam saznao da sam ostao bez nerođenog dijeteta i njezine majke, a ono što je najgore uopće nisam niti znao da je Leeta bila trudna samnom!!!” 

“Hoćeš reći da ti je tajila trudnoću?!” šokirano upita Kurak.

“Da.” posramljeno odgovori Endilev

No tog trenutka prekine ih zvuk crvene uzbune i istovremeno im se oglasi komunikator.

“Natporučniče Shran, poručnice Kurak, podhitno dođite na most!” začuje se glas zapovjednika Zingalesa te nastavi govoriti. “Upravo smo naišli na neindentificirani Dominijski brod!”

Nakon što su to čuli Kurak zapovjedi kompjutoru prekid programa, te su odmah nakon toga trčeći Endilev i Kurak uputili se prema mostu.

 

*picture source