834574-starship-enterprise-wallpaper-1920x1200-smartphone

USS JOWSTON S01E05

by Denis Mustafi

 

IKS Toh’Kaht

Kapetanov ratnički dnevnik, 35 dan, Soo’jen, 1380. Kahlessove godine.

“Sam Kahless je očito blagoslovio posadu ovog broda! Još jedna veličanstvena pobjeda nad Dominijem! Otkad je završio prvi Dominijski rat, zahvaljujući kukavičluku Federacije koja nije htjela dovršiti posao koji su započeli, te koji su umjesto toga postavili skrivene samoreplicirajuće mine na Bajoranskoj strani crvotočine, mi posada Toh’Kahta, smo neočekivano dobili nevjerojatnu priliku samostalno nastaviti borbu protiv Dominija. Punih 5 godina smo uništavali Dominijske brodove. Cijele flote brodova nas nisu mogle zaustaviti.
I sada zahvaljujući posadi federacijskog broda USS Jowstona kojeg smo nedavno spasili od vjerovatnog poraza, su nam se odužili na način da su nam pronašli novu i još vrijedniju metu ikad do sad. Ta kontrapcija za koju spekuliraju da je nekakav generator umjetne crvotočine je sigurno dobro zaštičen, i pobjeda u takvom slučaju će se sigurno pjevati i slaviti sljedećih deset generacija! Da stvar bude još bolja, izgleda da postoji mogućnost da se sukobi prošire na područje cijelog Alpha kvadranta, tako da će zasigurno biti još dodatnih prilika za časnim borbama i pobjedama. Mogu slobodno reći da trenutno živimo u najuzbudljivijim trenutcima za bilo kojeg Klingonskog ratnika!” 

Nakon kratke pauze klingonski kapetan Tel’Peh nastavi monolog za dnevnik:

“Na osobnoj razini, moram priznati da sam bio ugodno iznenađen što sam nakon dugog razdoblja imao priliku vidjeti svoju ženu, Kurak, što je još uvijek ista onakva kakvu sam ju zadnji put vidio; ponosna, divlja, neukrotiva. Jedino što mi nikad neće biti jasno je razlog zašto je odlučila služiti s ljudima Vulkancima i ostalim Federačanima. No ona mi je žena, i pametnije mi je ne preispitivati njezine odluke, barem ne javno. Od svih ratova protiv vlastite žene je jedina koju Klingonac nikad ne može pobjediti.”

Nakon što je završio govor za svoj dnevnik kapetan Tel’Peh zapovjedi kompjutoru da spremi zapis u brodsko računalo, te da odvoji zadnji pasos i spremi ga zasebno pod privatnu sekciju dnevnika. Par sekundi nakon toga začuje se zvuk izvršenja radnje kompjutora Klingonskog broda, te istog trena naredba bude izvršena. Odmah zatim kapetan Tel’Peh je odlučio izaći iz svoje kabine i otići na most. Oba broda su skriveni warp brzinama išli prema koordinatama koje je otkrio Jowstonov tim gdje su vjerovali da se nalazio generator crvotočine i kapetan Tel’Peh je odlučio da je ipak važna njegova prisutnost na mostu, te je nakon par minuta hoda uskim hodnicima Klingonskog broda napokon došao do mosta. Trenutak nakon što je ušao na most, njegov prvi časnik zapovjednik Kalim, ogromni Klingonac preko dva metra koji je imao okršaj s Endilevom priđe Klingonskom kapetanu te mu se obrati:

“Kapetane, dok niste bili na mostu zvao nas je onaj Vulkanski kapetan Jowstona, Mar’Rela.

“Da, i što želi”, nezainteresirano upita klingonski kapetan.

“Ništa važnog. Opet je htio s vama osobno ponoviti plan izvedbe akcije napada na taj generator.”

“Opet?!!” vidno izritiran odgovori Tel’Peh. “Pa koji je to već put, treći? Šta je tim Vulkancima”, upita to uopće ne očekujući odgovor pa nastavi:” Dobro preusmjeri njegov poziv u moj privatni ured.”

“Da kapetane”, odgovori zapovjednik Kalim te zatim da naredbu mladom Klingonskom časniku Bekk ranka kojeg je Jowstonov tim isto tako prije upoznao da izvrši kapetanovu naredbu.
Nakon toga klingonski kapetan se uputio prema privatnom uredu te čim što je ušao, na upaljenom ekranu monitora koji je stajao na radnom stolu strpljivo je čekala slika vulkanskog kapetana Jowstona. Odmah što je Tel’Peh prišao monitoru na prvi pogled statična slika se pokrenula i s druge strane se oglasio vulkanski kapetan:

“Kapetane Tel’Peh, zahvaljujem vam se na pruženom vremenu”, kulturno započne razgovor kapetan Jowstona.

“Izvolite kapetane Mar’Rela, kako vam mogu pomoći”, klingonski kapetan odgovori jednakim tonom.

“Kapetane, uz vaše dopuštenje zatražio bi da se zapovjednik Zingales teleportira na vaš brod tjekom ove zajedničke misije.”

“Zašto, radi čega”, upita klingonski kapetan.

“Kako bi smo lakše zajedno iskombinirali napad. Zapovjednik Zingales bi bio veza s našim brodom”, objasni vulkanski kapetan.

“Ako vašem zapovjedniku nije problem biti na brodu s Klingoncima gdje vlada Klingonska vojna hijerarhija onda nema nikakvog problema”, Tel’Peh odgovori kroz grohotni smijeh.

“Onda je sve dogovoreno.” Odgovori Mar’Rela. “Preporučio bi da na trenutak izađemo iz warpa kako bi smo mogli napraviti teleportaciju.”

“Naravno”, odgovori klingonski kapetan i odmah nakon toga je prekinuo poziv.

Par trenutaka kasnije oba broda su izašla iz warp pogona kako bi izveli transfer zapovjednika Zingalesa na klingonski brod. Cijeli postupak su morali obaviti jako brzo s obzirom da se teleportacija mogla obaviti samo onda kad je uređaj za skrivanje ugašen, tako da je uvijek postojala mogućnost da budu otkriveni. Srećom cijeli postupak je trajao samo nekih pola minute, nedovoljno da bilo kakve Dominijske senzorske postaje koje su bile postavljene po svim sektorima njihovog svemira otkriju bilo koji brod. Odmah čim je teleportacija završena oba broda su istog trena uključili svoje uređaje za skrivanje te nazad ušli u warp te nastavili ići kursom prema sunčevom sustavu u kojem je Dominij navodno gradio generator crvotočine.
U međuvremenu na USS Jowstonu doktor Mettus se vratio nazad u bolnički odjel, te prvo čim je ušao, zateknuo je nestrpljivog Endileva samog kako korača naprijed nazad unutar relativno malene kabine bolničkog odjela.

“Natporučniče! Gdje vam je pamet?! Ne biste smjeli već sad toliko se naprezati! Rane bi vam se mogle bez problema ponovo otvoriti, i onda smo opet na početku!”, odgovori doktor Mettus uzrujano povišenim glasom.

“Ali doktore”, počne se branit Endilev. ” Nisam si mogao pomoći. Ne mogu mirno ležati znajući da je cijela posada u opasnosti! Znajući da bi cijela Federacija mogla biti u opasnosti!” Endilev malo zastane pa onda potiho kaže sam sebi, (“Znajući da bi Talla mogla biti u opasnosti.”) Odmah nakon toga Endilev nastavi:

“Doktore, moram biti na mostu. Tamo sam od koristi. Molim vas dozvolite mi da se vratim na dužnost!”

Denobulanski doktor duboko uzdahne dajući do znanja kao da će udovoljiti Endilevu, i odmah nakon toga uzme medicinski trikorder te ga uperi prema mladom poluandorijancu.

“Ostanite mirni natporučniče”. Zatim doktor Mettus počne skenirati Endileva. Trikorder je neumorno ispuštao jednolične zvukove objasjavajući crvenom svjetlošću Endilevovo tijelo zelenkasno-plave boje. Minutu kasnije doktor Mettus završi s skeniranjem te se s jedinstvenim denobulanskim širokim osmjehom obrati Endilevu:

“Natporučniče, vaše tijelo je očito kao i vi sami. Svojeglavo i protivi se svim biološkim pravilima.
Potpuno ste se oporavili. Čak nije ostao niti ožiljak na mjestu gdje vas je mjenjolik napao.”

“Znači li to da se mogu vratit na dužnost?” upita Endilev optimistično ali pomalo nervozno.

“Da natporučniče, možete. Ali još tjedan dana ćete morat dolazit svakodnevno na redovite preglede.”

“Da doktore, naravno!” kaže to Endilev pokušavajući sakriti osmjeh s lica i održati profesionalno ponašanje.

“No dobro, Endilev”, doktor Mettus po prvi put se obrati poluandorijancu imenom “Vrijeme je da se vratiš na most. Osim toga kapetan je dao izričitu naredbu da te što prije osposobim da se vratiš na dužnost!” te zadnje riječi Mettus odgovori smijajući se.

Dali ga je to doktor Mettus sad cijelo vrijeme samo zavrkavao, želeći vidjeti kako će Endilev reagirati? Ako da onda se Endilev neslavno upecao na Mettusovu udicu i još jednom dokazao svoju impulzivnost. Ili je možda cijela ta scena bila samo još jedna od poznatih Mettusovih nasumičnih psiholoških procjena članova posade. Endilev ne može biti siguran. No daljni njegov tijek misli je prekinuo doktor Mettus pružavši Endilevu padd na kojem je bila otpustica iz bolničkog odjela te mu se obrati:

“Stavite ovdje potpis i službeno će te biti vračeni na dužnost, natporučniče.”

Odmah nakon toga Endilev pritisne palcem na mjesto za potpis, začuje se zvuk potvrde i zatim sve bude gotovo.

“Hvala vam doktore na svemu, i vidimo se sutra.” 

Tog trenutka Endilev prvi put nakon što je bio teleportiran u kritičnom stanju izađe iz bolničkog odjela te se uputi prema mostu. Hodajući prema turbolifu koji će ga odvesti do prve palube gdje se most nalazi svuda oko sebe je vidio potpunu strku. Članovi raznih odjela užurbano su trčali posvuda, strojari zavarivali oštećene plazmene vodove, pripadnici osiguranja održavali drillinge, ukratko cijela posada broda se pripremala za nadolazeću misiju. Taman što je Endilev ušao u turbolift, prije nego što su se zatvorila vrata u turbolift uđe Endilevu poznato lice. Njegov bivši cimer s kojim je djelio kabinu prije nego što je unaprijeđen u višeg časnika, čovjek s Zemljinog satelita Luna, Alexander Munro.

“O Endilev, drago mi je da si se potpuno oporavio. Stvarno sam pomislio da će te ovog puta napustit sreća.”

“Hvala na povjerenju. Znaš puno mi je lakše kad znam da moji prijatelji vjeruju u mene”, odgovori Endilev sarkastično kroz smijeh. I tog trenutka se dvojica starih prijatelja odmah zagrle.

“Drago mi je da si još s nama. Čovječe moraš paziti više na sebe, jednog dana će te sreća stvarno napustit.” odgovori Alexander sad već ozbiljnijim tonom.

“Hahaha oprosti zbog toga što sam vas sve zabrinuo. Ali znao sam da nije još moje vrijeme.” odgovori Endilev kroz smijeh.

“Heheh, mislim da si tu u pravu. Ti si opčenito previše svojeglav. Sumnjam da bi čak i smrt imala kakve šanse protiv tvoje tvrdoglavnosti. Još pogotovo zbog toga što nisi do sad uspio stupiti u kontakt s svojom sestrom.”

Na te riječi Endilev poprimi neugoda i brzo promjeni temu:

“Iii kamo si se uputio frende?”

“O da dobro da si me podsjetio”, Alexander shvati da je to još uvijek osjetljiva tema za Endileva pa prihvati Endilevov pokušaj promjene teme,” Ma upravo sam krenuo prema oružarnici. Upravo radimo zadnje prilagodbe na Dominijskom i Klingonskom naoružanju. Za maksimalno sat vremena će i njihovo oružje biti u funkciji.”

“Dobro odgovori Endilev. Sigurno će nam biti potrebni malo oštriji zubi, s obzirom da najvjerojatnije ulazimo u sam centar moći Dominija.”

Trenutak kasnije turbolift se zaustavlja te se istovremeno javi kompjutor i otvore vrata turbolifta. “11. PALUBA, GLAVNA STROJARNICA”

“Ok, izgleda da ja ovdje izlazim. Još jednom drago mi je da je sve u redu s tobom. I moramo se jednom kad ćemo imat slobodnog vremena otići malo do kavane ili holodecka. Od kad si promoviran nismo imali prilike se vidjeti.”

“Da naravno, odmah prvom mogućom prilikom.” s osmjehom na licu odgovori Endilev.
Nakon toga Alexander je otišao svojim putem a Endilev je turboliftom nastavio ići do mosta.
Nakon par minuta Endilev je napokon došao na most. Odmah čim izašao iz turbolifta te ušao na most istog trena su se svi časnici na mostu okrenuli prema Endilevu, te tog trena nastane potpuna tišina. Prije nego što je Endilev ikako uspio reagirati kapetan Jowstona Mar’Rela, a zatim odmah nakon njega i svi ostali za njim počnu pljeskati Endilevu zbog njegove predanosti i požrtvovnosti. Tog trenutka Endilev ostane bez riječi, te se od trenutnih emocija sreće i ponosa jedva susprezao da ne zaplaće. Nije uopće do sad bio svjestan koliko su njegov trud i ustrajanost u obavljanju svojih zadaća cijenili što viši časnici što ostatak posade Jowstona, tako da ga je ova gesta još dodatno dirnula i pozitivno šokirala.
Nakon što je oduševljenje završilo i pljesak prestao kapetan Mar’Rela se obrati Endilevu:

“Natporučniče Shran, dali ste spremni preuzeti svoje radno mjesto?”

“Da kapetane!” ponosno odgovori Endilev.

No prije nego što je Endilev uspio doći do taktičke konzole zaustavi ga Ferengi Krax i ponizno mu se obrati.

“Natporučniče Shran, još uvijek vam se nisam zahvalio što ste mi spasili život.”

“Krax, stvarno nije potrebno. Siguran sam da bi ti to isto učinio i za mene.”

” Da, naravno.”, pomalo nesigurno odgovori Krax. “Ali dopusti mi da ti se odužim! Da nije bilo tebe cijela moja obitelj bi bila financijski uništena. Osim toga čast kao član Ferengijskog saveza trgovaca mi nalaže da ti se odužim za to što si mi spasio život.”

“Dobro, dobro Krax, koja je tvoja ponuda?” odgovori Endilev znajući da se inače neće riješiti Ferengija.

“1000 bara zlatnog stisnutog latinuma te šatl, Ferengijskog dizajna. Dali prihvaćate?” Krax odgovori i dalje službeno. “Naravno to nakon što se vratimo nazad u alpha kvadrant.”

Endilev zbunjeno pogleda Kraxa te onda upita:

“U čemu je kvaka?”

“Što nije ti dovoljno??” Krax upita vidno uplašen. “Želiš još?!!”

“Ne, ne, nije uopće u tome stvar.” odmah odgovori Endilev te nastavi, “nego mi je samo malo čudno. Nisam znao da su Ferengiji toliko darežljivi.”

“To je jedno od novih pravila stjecanja koje je uveo Grand Nagus Rom.”, odgovori Krax izneviran.
“Pravilo poštenog poslovanja 47: U slučaju da bilo kojem Ferengiju bilo koji neFerengij spasi život, Ferengij je dužan u znak zahvale dati nagradu u vrijednosti 10% njegove ukupne imovine.”

Na tu izgovorenu rečenicu cijeli most ostane šokiran.

“Pravila… poštenog… poslovanja?” nevjerujući svojim ušima ponovi Zingales

“Pa što se to dogodilo s Ferengijskim društvom?”, nadoponi ga Klingonska kormilarka Kurak.

“Ne želim pričati o tome.” posramljeno odgovori Krax. “Ovo je jedno od najmračnijih razdoblja Ferengijske povijesti.”

“Nakon što je Grand Nagus Rom preuzeo funkciju vođe Ferengijskog saveza od bivšeg nagusa Zeka”, uđe u razgovor vulkanski kapetan Mar’Rela,” Rom je sproveo niz revolucinarnih reformi, naravno uz potajno pokroviteljstvo i političku podršku Federacije. Naravno, ovo je sve “off the record” i od svakog ovdje prisutnog na mostu očekujem da to zadrže za sebe inače vas sve čeka vojni sud.”

Nakon toga na mostu je nastala potpuna tišina. Nitko nije niti u najluđim snovima očekivao takvo mješanje u unutarnju politiku suverene države i toliko spletkarenje od strane Federacije.
No kako bi prekinuo neugodnu tišinu kapetan Mar’Rela ponovo počne govorit:

“Gospodo mislim da je dosta prošlo vremena za odmor. Svi nazad na posao.”

Nakon te naredbe na mostu se vratila standardna radna atmosfera kao da se ništa nije dogodilo. I tako je sve bilo radno slijedećih pola sata sve dok napokon oba broda nisu došli do ulaska u diskutabilni Sunčev sustav. Odmah čim su izašli iz warpa oglasi se kapetan Mar’Rela preko globalnog razglasa:

“Ovdje kapetan Mar’Rela, svi članovi posade na svoje borbene položaje. Pripremite se za borbu.
Ovo će nam do sad biti najteža i najopasnija borba, ali nesmijemo i nećemo izgubiti.
Slijedeća nam je postaja alpha kvadrant i Federacija. Neka nam je svima s srećom!”

I tim riječima federacijski brod Intrepid klase USS Jowston i klingonski brod vor’cha klase IKS Toh’Kaht zajedno su se uputili u kako god završilo zadnju bitku u Gama kvadrantu.

 

*picture source