starship enterprise star trek - 1280x720

USS JOWSTON S01E04

 by Denis Mustafi

 

USS Jowston – Bolnički odjel

Čim se Endilev vratio svjesti, brzo je iskočio s operacijskog stola, te unatoč zabrinutom izrazu lica doktora Mettusa pokušao je dosegnuti svoj komunikator kako bi uslijedio poziv prema mostu. 

“Polako natporučniče!” Odmah kaže Mettus i ponovo polegne Endileva. “Operacija je bila uspješna i izvan ste opasnosti ali još uvijek ste slabi od operacije. Morat će te još barem dan ostati u bolničkom odjelu radi oporavka.”

“Ali doktore”, brzo ga prekine Endilev. “Saznao sam jako važne informacije od mjenjolika koji me napao! Moram što prije javiti kapetanu! Sudbina Federacije a možda čak i cijelog alpha kvadranta bi mogla biti u pitanju”, povišenim glasom odgovori Endilev doktoru Mettusu i sam shvaćajući koliko taj izbor riječi zvučao čudno.

“Što god bio slučaj nikako vas već sad ne mogu pustiti da se krećete. I na najmanji pokret vam se rane mogu nanova otvoriti!” Nakon kratke stanke Mettus nastavi pričati:

“No ono što vam mogu jest pozvati kapetana da dođe do bolničkog odjela ako vam je toliko hitno.”

I tog trenutka čim je to izgovorio doktor Mettus pritisne svoj komunikator:

“Doktor Mettus zove kapetana Mar’Relu.” Sekundu kasnije kroz komunikator se začuje prepoznatljivi glas vulkanskog kapetana:

“Ovdje Mar’Rela. Doktore Mettus kako je prošla operacija? Kako je natporučnik Shran?”

“Jako dobro kapetane. Natporučnik je pri svjesti i savršeno se oporavlja.”

“Odlično doktore. Kad će se natporučnik Shran moći vratiti na dužnost?”

“Morat ću ga još barem jedan dan zadržati na promatranju. Iako je trenutno u stabilnom stanju, to se svakog trena može promjeniti sve dok ne budemo 100% sigurani da je njegovo tijelo prihvatilo nove organe. Naime polovica unutarnjih organa su bili toliko uništeni da je jedina opcija bila potpuna rekonstrukcija Borgovskim nanosondama. “, odgovori doktor Mettus te nastavi. “No kapetane imamo i jedan problem. Natporučnik Shran kaže da ima jako važne informacije za vas koje vam može reći samo osobno, tako da bi vas zamolio ako možete da dođete do bolničnog odjela.”

“Primljeno na znanje, doktore. Recite natporučniku da dolazim do njega u roku od desetak minuta. Kapetan Mar’Rela se odjavljuje.”

“Evo poručniče, čuli ste sami. Kapetan će doći.”

Nakon što je razgovor završio Endilev se napokon malo smirio znajući da će ipak moći kapetanu reći važne vijesti. No nakon što ga je prvotni adrenalin popustio ubrzo je shvatio da je doktor Mettus bio u pravu. Još uvijek se nije do kraja oporavio, i čak malo ustajanje s kreveta je izmorilo Endileva. Odmah se sjetio što je sam sebi obećao tijekom vizije koju je imao dok je bio u komi. Da će prestat pokušavat drugima se pretjerano se dokazivat čak i pod cijenu vlastitog života, ono što je opet na trenutak zaboravio.
Desetak minuta baš kao što je i rekao kapetan Mar’Rela je svratio do bolničkog odjela.
U trenutku kad je ušao, bolnički odjel je bio prazan. Doktor i medicinsko osoblje su već bili na novoj medicinskoj dužnosti, što je dodatno išlo u korist Endilevu koji je bio pomalo oprezan o tome da informaciju koju je saznao javno obznani. Čim je ušao u bolnički odjel, kapetan Mar’Rela je došao do Endileva koji je ležao na krevetu te mu se obratio:

“Kako ste natporučniče?”

“Dobro, kapetane. Pomalo se još osjećam slabo ali uglavnom dobro. Nemam nikakvih bolova.”

“Dobro je za čuti natporučniče. No nešto ste me trebali?”

“Da. Imam nažalost potencijalno loše vijesti, a nisam bio siguran da bi bilo pametno da sam ih vam rekao javno preko komunikatora.”

“Jasno, no o kakvoj to vijesti je riječ, natporučniče?”

“Pa kapetane”, Endilev napravi pauzu nakon što je to rekao,” ne znam kako bi vam to rekao ali mislim da Dominij ponovo sprema novi napad na Federaciju i Alpha kvadrant.”

“Kako to mislite”, pomalo iznenađeno upita vulkanski kapetan.

“Pa kapetane, dok me je mjenjolik fizički napadao na Dominijskom brodu nekako sam uspio uspostaviti telepatsku vezu s njim i uspio vidjeti njihove planove. Ne znam kako ali uspjeli su pronaći novi put do alpha kvadranta. Ponovo su sklopili savez s Breenovima i u ovom trenutku u tajnosti nagomilavaju svoje snage kako bi Federaciju i sve ostale sile pokorile u jednim brzim potezom!”

Nakon što je to čuo Mar’Rela je prvotno samo zašutio i duboko se zamislio. Takva reakcija vulkanskog kapetana je Endileva jako iznenadila, jer ga nikad do sad nije vidio toliko zamišljenog, pomalo čak i uplašenog. No ubrzo je Mar’Rela poprimio svoj standardni izraz lica kao da se ništa nije dogodilo i mirnim hladnim glasom se obrati Endilevu:

“Hmmm, mislim da polagano počinjemo rješavati zagonetku koju nam je Dominij postavio.”

“Kapetane?” Endilev upita začuđeno.

“Ovo najvjerojatnije ne znate”, odgovori vulkanski kapetan,” ali nedavno je tim predvođen poručnikom Kossom u strojarnici Dominijske krstarice pronašao nacrte i hologramsku projekciju misteriozne konstrukcije ogromnih dimenzija koju je Dominij počeo gradit. Vjerovali smo da je riječ o nekakvom novom oružju, ali sad izgleda da ipak nije o tome riječ. Ako su vaše tvrdnje točne natporučniče Shran, onda možemo pretpostaviti da Dominij gradi nekakvu vrstu uređaja pomoću kojeg bi stvorili umjetnu crvotočinu ili nešto tome slično.
Ovo su jako ključne informacije. Trebao bi odmah sazvati sastanak viših časnika kako bi dogovorili što dalje poduzeti.”

Tim riječima kapetan Mar’Rela se odmah uputio prema mostu. No prije nego što je izašao iz bolničkog odjela Endilev ga zaustavi:

“Kapetane! Nešto vam još dodatno moram reći!”

Mar’Rela zastane, okrene se prema Endilevu te pomalo izritiranim glasom kaže:

“Što je natporučniče?”

“Moram vam reći da budite oprezni kome ćete sve reći svoje planove. Onda kad me je mjenjolik napao, osjećao sam da je nešto skrivao. Nisam mu u potpunosti uspio pročitati misli. Ne znam što je to točno skrivao ali moguće da još uvijek Dominij nešto smjera!”

“Razumijem natporučniče, primljeno na znanje”, odgovori mu vulkanski kapetan.

Nakon što je izašao iz bolničkog odjela te uputio se prema mostu, na licu vulkanskog kapetana se iako gotovo neprimjetno na trenutak osjetio umor izazvan od konstantnog stresa tijekom svih ovih godina zarobljenih u Gama kvadrantu. Iako kao Vulkanac može puno bolje kontrolirati svoje emocije od ljudi ili od većine drugih vrsta, niti on sam nije imun na ovakve dugoročno opasne situacije. Čak ga toliko i nije strah za vlastiti život koliko odgovornost kao kapetan broda prema svojim članovima posade. Iako to nikad nije pokazao u javnosti ili privatno prema bilo kojem članu posade, svaka nesreća i svaki tragični slučaj je ostavio traga na vulkanskom kapetanu. I sad kad je vidio Endileva kako se ipak uspješno oporavio, iako na prvi pogled izgleda da njih dvojica nisu u bliskim odnosima, Mar’Reli je ipak laknulo što nije izgubio još jednog vrijednog člana posade. Nakon par minuta hodanja i vožnje u turboliftu kapetan Mar’Rela stigne na most. Istog trenutka kad je ušao na most svi članovi posade na mostu se ustanu s svojim radnih mjesta te se prvi časnik zapovjednik Zingales oglasi:

“Kapetan na mostu!”

“Kako ste i bili.” kratko odgovori Mar’Rela te se istog trena vratila standardna radna atmosfera. Odmah nakon toga kapetan Mar’Rela se obrati zapovjedniku Zingalesu:

“Zapovjedniče, pozovite mi sve više časnike. Želim vas sve u sobi za sastanke za pet minuta. Ja ću biti u svom uredu umeđuvremenu.”

“Da kapetane”, potvrdno odgovori prvi časnik Zingales.

Odmah nakon što je kapetan Mar’Rela otišao u svoj ured a zapovjednik Zingales se oglasio preko globalnog interfona:

” Ovdje zapovjednik Zingales. Svi viši časnici se mole da dođu u sobu za sastanke za pet minuta.”

Nakon što je to izgovorio zapovjednik Zingales je odlučio prije vremena doći do Mar’Rele i privatno porazgovarati s njim, jer je i sam primjetio nekakve promjene u ponašanju vulkanskog kapetana. Brzim korakom se zaputio prema kapetanovom uredu te pozvonio na vrata. Par sekundi kasnije začuo se glas s druge strane vrata rekavši “uđite” te su se istog trena vrata ureda otvorila. Nakon što je Zingales ušao u ured vidio je kapetana Mar’Relu kako zamišljeno gleda kroz jedini prozor svog ureda, okrenut leđima prvom časniku koji je netom ušao u kancelariju. Vidjeviši da vulkanski kapetan nije imao namjeru išta reći Zingales je odlučio napraviti prvi potez te se obratio kapetanu:

“Gospodine, izdao sam vašu naredbu. Viši časnici su se počeli spremati za sastanak.”

“Hvala vam zapovjedniče. Dali je to sve?”

“Ne gospodine”, odlučno odgovori Zingales. “Nisam mogao ne primjetit da vas nešto muči.
Nemojte zaboraviti da unatoč svemu vi ste kapetan ovog broda, i sad više nego ikad nam je potrebno vaše vodstvo.”

“Zapovjedniče, dali sumnjate u moje sposobnosti?”, upita iznenađeno vulkanski kapetan.

“Naravno da ne.” Zingales malo zastane pa nastavi opuštenijim i osobnijim tonom:
“Mar’Rela, tvoj sam prvi časnik već dugih 5 godina. Usudio bi se reći da smo do sad postali dobri radni kolege i prijatelji. Ono što hoću reći je da iako si kapetan, ne trebaš sve probleme koji su nas snašli rješavati sam. Ako ti je potrebna kakva pomoć znaš da možeš računati na mene.”

Nakon toga bude kratka pauza no ubrzo Mar’Rela odgovori:

“Cijenim tvoju brigu Luigi”, uzme i Mar’Rela osobniji ritam pa nastavi,” ali sad nije vrijeme za takve stvari. Čeka nas još puno stvari koje moramo napravit.”

Mar’Rela opet nakratko zastane prije nego što je nastavio svojim uobičajnim službenim govorom.

“Ako je to sve zapovjedniče, očekujem da odete u sobu za sastanke zajedno s ostalim visokim časnicima. Ja ću vam se osobno za koju minutu pridružiti nakon par priprema.”

“Da gospodine!”, odgovori Zingales službeno i istog trena izađe van iz kapetanovog ureda.
Nakon što je izašao i ureda i vratio se nazad na most Zingales je primjetio da nitko od viših časnika više nije bio na mostu te je zaključio da su svi već čekali u sobi za sastanke. S obzirom da se soba za sastanke nalazila na suprotnoj strani mosta od kapetanovog ureda Zingales se nije trebao žuriti, te je laganim hodom prolazio mostom na kojem je bila začuđujuće mirna atmosfera. Ostali članovi časnika na mostu su mirno obavljali svoje zadaće obraćajući malo pažnje na zapovjednika koji je prolazio. Nakon što je došao do sobe za sastanke bez okljevanja je ušao u sobu i unutra su kao što je i sam pretpostavio čekali svi viši časnici izuzet Endileva koji se oporavljao u bolničkom odjelu.
Odmah čim je ušao u sobu prvi se operacijsko znanstveni časnik, Ferengij Krax obratio Zingalesu:

“O zapovjedniče, dobro da ste nam se pridružili. Znate li možda o čemu je ovaj sastanak riječ”, upita Krax ono što su svi ostali htjeli pitat.

“Bojim se da znam jednako kao i ti. Upravo sam sad bio kod kapetana no nije ništa rekao.
Morat ćemo pričekati s nagađanjima dok se kapetan ne pojavi.”

Taman nakon što je to izgovorio kapetan Mar’Rela ulazi u sobu za sastanke te se istog trenutka obrati svim okupljenima:

“Gospodo, sazvao sam ovaj sastanak viših časnika kako bi smo dogovorili slijedeći potez. Upravo sam razgovarao i s klingonskim kapetanom Tel’Pehom i on se složio s mojim planom.”

“A taj je”, nestrpljivo upita klingonka Kurak.

“Pa kao što već najvjerojatnije svi znate tim poručnika Kossa je otkrio nacrte i hologramsku projekciju nepoznate kontrapcije koju je Dominij gradio. Isto tako uz pomoć tima zapovjednika Zingalesa smo otkrili gdje su kordinate te misteriozne građevine koju je Dominij gradio. No uz pomoć natporučnika Shrana došli smo do zaključka da bi tu mogla biti riječ o nekakvom uređaju kojem je namjena stvaranje umjetne crvotočine.”

“Molim???!!” šokirano skoči Ferengij Krax. “Kako je to moguće??! Želite li reći da je Dominij pronašao način kako stvoriti i kontrolirati podprostornu matricu crvotočine??
Znam da je Trillska znanstvenica Lenara Kahn predlagala teoriju gdje bi brod ispuštao posebnu vrstu energije kako bi stvorio umjetnu crvotočinu ali to nikad do sad nije uspjelo, barem ne da dulje od par minuta prije nego što bi se crvotočnina urušila.”

“Da sjećam se toga”, odmah se ubacio u razgovor Zingaless. “Kapetan Sisko na USS Akiri je to pokušao još i prije prvog Dominijskog rata taj eksperiment. Znači Dominij je u tome uspio? Samo to je dokaz njihove tehnološke razvijenosti. Što god odlučili moramo biti oprezni.”

“Da, svakako”, odgovori vulkanski kapetan. “Ali nije da imamo nekakvog izbora. Naš je cilj pokušati se provući kroz tu njihovu umjetnu crvotočinu i pokušati upozoriti Federaciju prije nego što bude prekasno.”

“Čekaj, kako ćemo to uspjeti napravit”, upita Klingonka Kurak. “Zar stvarno očekujete da ćemo se moći samo tako provući. Sigurno će Dominij taj uređaj za stvaranje crvotočine biti strogo nadziran i osiguran.”

“Da istina”, odgovori vulkanski kapetan. “No kapetan Tel’Peh nam je u svrhu ove misije odlučio pozajmit nam jedan njihov rezervni uređaj za skrivanje te dva distruptorska topa Klingonske konfiguracije.”

“A dobro to će nam sigurno pomoći”, s olakšanjem kaže doktor Mettus. “Barem će biti manja opasnost da će biti netko ozljeđen.”

“Ne budite tako sigurni doktore. Starfleet nam je javio da je Dominij pronašao djelomičan način kako otkriti skrivene brodove. Svejedno ćemo morati biti oprezni”, odgovori šef stroja Koss.

“No u svakom slučaju ovo nam je trenutno najbolji i najsigurniji plan kojeg imamo, tako da ćemo tako i postupiti”, odgovori kapetan Mar’Rela, te se pripremi kako bi završio sastanak.

“Gospodo ovo su vaše zapovjedi. Zapovjednik Zingales će se teleportirati na klingonski brod te će biti naš predstavnik kod Klingonaca.” Na to Zingales samo lagano klimne glavom, pa kapetan nastavi pričati. “Poručniče Koss, iako smo uspjeli uspješno pobjeći od flote Dominijskih brodova vaše su naredbe da još malo povećate brzinu kako bi smo im posve pobjegli, te kako nas nebi mogli slijedit.”

“Da kapetane!”, službeno odgovori Koss.

“Gospodine Krax, vaša će biti zadaća da pomognete uskladiti uređaj za skrivanje s našim sustavima, te ako je moguće isto tako Dominisko i Klingonsko oružje.”, nastavi vulkanski kapetan.

“Možete računati na mene gospodine.”, brzo odgovori Krax.

“I doktore Mettus! Vaša je zadaća da što je prije moguće pripremite natporučnika Shrana kako bi se što prije mogao vratiti na dužnost. Osim toga ako je potrebno dodatno se osigurajte s medicinskim resursima u slučaju nezgoda.”

“Neće biti nikakvog problema.”, ležerno odgovori doktor Mettus.

“Dobro gospodo, dobili ste svoje zapovjedi. Očekujem od svakog od vas da će te ih izvršit besprijekorno kao što ste do sad. Otpust!”

Nakon što je te riječi vulkanski kapetan izgovorio svatko od visokih časnika se uputio svojim putem. Čeka ih još jedan veliki i važan zadatak, no svi su sigurni da kao i svaki put do sad da će i ovaj put uspješno obaviti svoj posao kao starfleet časnici.

 

*picture source