pexels-photo-110854

USS JOWSTON S01E03

by Denis Mustafi

 

 

USS Jowston – Bolnički odjel

“Doktore Mettus ovdje kapetan Mar’rela”, preko komunikatora se oglasi vulkanski kapetan Jowstona.

“Izvolite kapetane”, odmah odgovori denobulanski doktor.

“Natporučnik Shran je kritično ozljeđen, upravo ga teleportiramo izravno u bolnički odjel. Preporučio bih vam da budete pripremljeni.”

“Da, kapetane”, te istog trena da znak medicinskom osoblju da pripreme medicinski stol. Trenutak kasnije Endilev u ležećem položaju biva teleportiran izravno na stol za operaciju. Iako je bio u očitim bolovima, te iako je njegova svjetloplava krv šikljala iz tijela i preljevala se po stolu, Endilev je svejedno svom silom pokušavao zadržati svijest. U tom trenutku mu je čak i od vlastitog života bilo važnije da zadrži svijest, da uspije izustiti nešto važno što je saznao tijekom mjenjolikovog napada. No unatoč svom trudu bol je bila jača od njega. Riječi jednostavno nisu izlazile van. Polagano mu je postajalo sve teže i teže ostati pri svijesti. Nad rukama i ostatkom tijela već je odavno izgubio bilo kakav osjet i kontrolu, a u tom trenutku mu je počeo biti problem i držati oći otvorenima. Jedino mu je sluh još normalno funkcionirao, te je Endilev mogao čuti kaos dernjave koji je nastao među medicinskim osobljem pokušavajući Endileva održati živim. Prije nego što je izgubio svijest zadnje što je uspio razaznat je bio povišeni glas denobulanskog doktora kako se dere:

“Gdje je taj laserski skalpel??!! Prije nego što išta drugo možemo napraviti moramo zaustaviti krvarenje!!!”

Nakon tih izgovorenih riječi Endilev je izgubio svijest. No istog trenutka što je izgubio svijest, Endilev se pojavio na Andoriji. Nije mogao biti siguran dali je to san, iluzija, ili stvarnost, ali jednu stvar je bio siguran. Nalazio se na Andoriji, potpuno zdrav i čitav, bez ikakvih bolova ili ozljeda, kao da ga mjenjolik nikad ni nije napao. No u tom trenutku ništa od tih nelogičnosti mu nisu bili važni. Nakon punih pet godina zarobljenih u gama kvadrantu Endilev je napokon na licu mogao osjetiti hladan zrak kako mu kola po licu. Pogledavši prema nebu vidio je kako se sunčeve zrake sramežljivo probijaju kroz gusti sloj sivih oblaka iz kojih je padao snijeg.
U svim smjerovima kud god je pogledao bio je okružen zaleđenom pustopoljinom koliko god mu je sezao vidokrug. Tog trenutka se napokon sjetio gdje se nalazio. Veliko Anshimsko jezero, koje je zadnjih 150 godina konstantno zaleđeno. Endilevu je ovo područje ostalo posebno u sjećanju, jer upravo to zaleđeno jezero je mjesto gdje je Endilev zadnji put vidio svoju stariju sestru Tallu prije više od deset godina. Zadnje što zna o njoj je to da se udala za nekog Vulkanca, odluka kojoj su se Endelovi i Tallini roditelji strogo usprostavljali, odluka zbog koje se njihova obitelj nje odrekla. Ujedno je i to razlog zašto Endilev podsvjesno prezire Vulkance, zbog razloga što je upravo Vulkanac odgovoran za to što su se njihovi roditelji odrekli svoje kćeri, Endilevove sestre. Što ju nikad zbog toga više nije bio u mogućnosti vidjeti. Par godina kasnije kad se Endilevu stvorila mogućnost da se prebaci u Zvjezdanu flotu, drage volje je prihvatio premještaj u nadi da će jednom dobiti priliku ponovo vidjeti svoju stariju sestru koja je jedina od članova obitelji bila bliska s njim.

Hodajući zaleđenim jezerom i pritom prisjećajući se trenutaka koje je provodio u djetinjstvu s svojom sestrom, Endilev zapazi neku osobu u daljini koja je stajala baš na indentičnom mjestu gdje je zadnji put prije koliko godina razgovarao s svojom sestrom. Pomislivši da je osoba u nekakvoj nevolji Endilev odmah potrči prema toj osobi te čim joj se približio obrati joj se:

“Oprostite, jeste li dobro? Dali vam je potrebna kakva pomoć? Što radite ovdje usred ničega?”

Osoba okrenuta leđima ništa ne odgovori na ta pitanja već se samo lagano okrene prema Endilevu s laganim osmjehom na licu. Čim joj je uspio vidjeti lice Endilev se iznenadi te se kroz suze pun emocija obrati poluandorijanki:

” Talla??!! Jesi li to ti?? Kako je to moguće??!! Jesi li to stvarno ti”, istog trena je čvrsto zagrli počevši plakati od sreće što napokon nakon toliko godina ponovo vidi svoju sestru. Talla ga na to isto tako zagrli te nakon kratke pauze se smirenim glasom obrati svom mlađem bratu:

“Endilev, što radiš ovdje?” Te riječi odmah presjeku Endileva te nakon toga Talla nastavi:

“Ti znaš da ja nisam prava Talla, da mi nismo na Andoriji, da ništa od ovog nije stvarno?”

Tog trenutka se Endilev sabere, napravi par koraka unazad te se zamisli. Odmah nakon toga Talla nastavi govoriti:

“Zašto živiš u prošlosti? Zašto ti nije stalo do vlastitog života pa ga toliko olako odbacuješ stalno se dovodeći u opasne situacije? Dali stvarno misliš da si manje vrijedan od naših roditelja, od našeg brata pa se uvijek moraš svima dokazivat? Zar ne možeš biti ponosan na sebe i na ono što si do sad postigao na Jowstonu pa se cijelo vrijeme moraš vraćati ovdje k meni?”

Na te riječi Endilev ništa nije rekao, dobro znajući da su točne, iako si nikad to sam nije htio priznati.

“Vrati se nazad životu”, Talla nastavi govoriti. “Ostali nisu odustali od tebe. Evo i ovog trenutka se doktor Mettus i ostatak medicinskog osoblja bori za tebe, a ti sam?

Endilev još uvijek niti riječi nije progovorio, no onda skupi snage i kaže:

“Da Talla u pravu si. Imao sam cijelo vrijeme kompleks manje vrijednosti. To je upravo i bio razlog zašto sam toliko neoprezno i bez razmišljanja ulazio u razne opasne situacije. To je naposljetku i razlog zašto sam se odlučio za osiguranje.” Endilev se počne samoanalizirat te odmah nastavi:

“I da želim dalje nastavit živjeti”, kaže te riječi Endilev po prvi put samouvjereno i ponosan na sebe.

“To je odgovor koji sam očekivala, Endilev. Dakle znaš što ti je činiti.”

“Da!” Odgovori Endilev ponosno. “Hvala ti seko što si mi pomogla da dođem sebi.”

“Ne”, brzo odgovori Talla. “Sve ovo si sam postigao. Zaboravio si da ja ne postojim i da je sve ovo samo dio tvoje psihe.”

“Pa, svejedno hvala ti Talla. Možda jesi samo dio moje psihe, ali si onaj pozitivan dio. Onaj koji me je sprečavao cijelo vrijeme da ne potonem do kraja.”

Na te riječi se Talla opet samo blago nesmješi.

“Pa seko, mislim da je vrijeme da se ja vratim. Naposljetku moram reći kapetanu ono što sam pročitao misli mjenjoliku kad me je napao. U svakom slučaju, Talla još jednom hvala i nadam se da ćemo jednom imati priliku vidjeti se uživo.”

I tim riječim Endilev se odjedamput probudio iz kome u koju je pao. Istog trenutka je došao svjesti i odmah oko sebe vidio denobulanskog doktora kako je s velikim prepoznatljivim denobulanskim osmjehom dao do znanja Endilevu da je uspješno obavio operaciju.

U međuvremenu na Dominijskoj krstarici away team koji je predvodio prvi časnik zapovjednik Zingales je marljivo pokušavao pronaći bilo kakve korisne informacije na Dominijskom brodskom kompjutoru, koje bi im pomogle vratiti se nazad u Alpha kvadrant. Pola sata su bez nekih većih uspjeha pregledavali bazu podataka, no do tad nisu došli do nikakvih važnijih informacija. 

S druge strane drugi dio teama predvođen poručnikom Kossom je ipak imao ponešto boljeg uspjeha. Odmah nakon što je zapovjednik Zingales zamolio kapetana Mar’Relu da Kossu pošalje pojačanje vulkanski kapetan je zajedno s klingonskim kolegom poslao dodatnih 40 članova posade, s oba broda po dvadeset. S tim dodatnim pojačanjima savezničke snage predvođene poručnikom Kossom su s vremenom ipak uspjele probiti Jem’Hadarsku obranu. No odmah čim su uspjeli ući u strojarnicu poručnik Koss je počeo shvaćati pravi razlog takve žestoke obrane strojarnice. Unutar strojarnice se nalazilo gomila nacrta neke ogromne konstrukcije koju je Dominij gradio, a u centru strojarnice hologramska projekcija završnog proizvoda. 

“Radi ovoga su moji ljudi umirali??!” ljutito upita Klingonski zapovjednik Kalim te nastavi:

“Šiljastouhi, znaš li ti možda što je ta kontrapcija??”

“Bojim se da ne znam zapovjedniče Kalim”, odgovori Koss. “Kao i vi prvi put vidim ovakvo što i mogu samo nagađati što bi to moglo biti i čemu bi moglo služiti. No što god je ogromnih je dimenzija. Po nekoj slobodnoj procjeni sigurno sigurno nekih deset do dvanaest tisuća metara kvadratnih obujma.”

“Novo dominijsko oružje”, ljutito odgovori klingonski zapovjednik. “Trebali smo znati da njima gubitak rata ništa ne znači! Trebali smo ih potpuno cijele uništit, prokleta gamad!”

“Čak i ako je riječ o novom dominijskom oružju”, nadoda Koss,” teško da bi smo samo s dva broda uspjeli neku štetu učiniti tome.”

“Nažalost se moram složiti s tobom”, odgovori klingonski zapovjednik,”ali to ne znači da nemamo pravo si sad uzeti nagradu s ovog broda za veličanstvenu pobjedu!”, kroz grohotni smijeh odgovori Kalim, te je odmah nakon toga trojici klingonskih ratnika naredio da odu do oružarnice i pokušaju iskoristit bilo što bilo od koristi. Indentičnu naredbu je odmah nakon toga Koss izdao trojici članova Jowstona.

No njegov trenutak veselja prekida Klingonska kormilarka Jowstona Kurak:

“Gdje je! Gdje je taj mjenjolik! Do ovdje sam ga lovila!”

“Mjenjolik?! iznenađeno upita poručnik Koss, te se na to nadoda zapovjednik Kalim:

“Vas petero!”, pokazivajući na tri klingonska ratnika i dva starfleet časnika,” pročešljajte cijeli ovaj koridor! Želim tog mjenjolika pod mojim nogama! Živog ili mrtvog!!”

Na to dva člana posade Jowstona kojem se Klingonski zapovjednik obratio neodlučno pogledaju prema poručniku Kossu.

“Čuli ste zapovjed zapovjednika Kalima”, odmah odgovori Koss. “Očekujem da ju izvršite jednako kao da je došla od mene!”

Istog trena dva člana posade indetično odgovore: “Gospodine!” i tim riječima krenuše za ostala tri klingonca. No odmah nakon što su Koss, Kurak i Kalim sami ostali u strojarnici iz ventilacijskog otvora polagano počne izlaziti luženasta tekučina, mjenjolik. Prije nego što je itko uspio reagirati mjenjolik je velikom brzinom uništio sve nacrte misteriozne konstrukcije zajedno s hologramskom projekcijom. Odmah nakon toga mjenjolik se obratio trojcu : “Vi i cijeli alpha kvadrant ćete još požalit što ste nas ikad upoznali.” Sekundu nakon što je izgovorio te sablasne riječi istog trenutka se mjenjolik teleportirao na nepoznatu lokaciju izvan broda poznatim dominijskim teleporterom koji je puno razvijeniji od bilo čega što Federacija ili Klingonci koriste.

“Opet, opet me je namudrio!” ljutito odgovori klingonka Kurak. “Jednog dana će taj mjenjolik platiti to što me je sad toliko osramotio! Platit će!”

No sva sreća ubrzo su se vratili šetorica koji su poslani u oružarnicu s barem nekim dobrim vjestima:

“Gospodine”, obrati se Kossu Jowstonov član away teama. “Pronašli smo pravi zgoditak. 8 faznih polaronskih topova te dva ekperimentalna Breenovska prigušivača energije. Sva ta oružja ćemo moći bez nekih većih problema sastavit i prenjeti na naše brodove.”

“Napokon jedna dobra vijest”, odgovori zapovjednik Kalim. “Izgleda da ipak upad da ovaj brod nije bio uzaludan.”

“No izgleda da bi to bilo to što bi smo mogli imati koristi od ove rupčage”, odgovori klingonski zapovjednik.

“Mislim da bi se složio s vama”, nadoda Koss. “Sad bi bilo najbolje da polagano se vratimo na svoje brodove i povućemo se iz ovog sistema prije nego bude prekasno. Ovdje više nećemo ništa saznat.”

Svi se složiše s time i polagano su se počeli pripremat za vraćanje na svoje brodove.

U međuvremenu Zingalesov away team je napokon nakon dugo istraživanja ipak došao do nekog napretka. Naime operacijsko znanstveni časnik, Krax, napokon je uspio pronaći djelomično zanimljive podatke. Iako je većina podataka bilo pod zaštitom u jednu stvar je uspio upasti i pronaći nešto jako važno. Kordinate određenog sunčevog sustava su se nasumično pojavljivale u gotovo nepovezanim različitim datotekama.
Iako to tad nisu mogli znati kasnije će doći do zaključka da su sasvim slučajno tri različita tima na tri različita načina došli do rješenja komplicirane slagalice koja bi im na kraju ipak mogla pomoći da s svime time izađu na kraj…

 

 

*picture source